Na ovoj strani možete vidjeti biografiju Muse Ćazima Ćatića,historijat naše škole napisan literarnim radom i nekoliko pjesama Muse Ćazima Ćatića.

Klikom na jednu od ponuđenih opcija vaša znatiželja će biti zadovoljena.

  BIOGRAFIJA 

MUSA ĆAZIM ĆATIĆ (1878-1915)

Ćazim Ćatić, koji je uz svoje ime, još kao dječarac, uvijek dodavao i nadimak Musa,rođen je u Odžaku, u Posavini, 12.marta 1878. godine. Bješe to godina kad je, kako sam kasnije napisa, „Švabo došao u Bosnu“. Njegov otac Hasan je upisao sina u mekteb, koji Ćazim završava nakon očeve smrti. Majka se preudaje u Tešanj, u kome dječak uči brijački zanat kod svog očuha i pohađa tešanjsku medresu. U medresi je bio vrijedan i darovit učenik. Veoma brzo savladava arapski, turski i persijski jezik. Kako bi izbjegao regrutaciju u vojsku, u svojoj dvadesetoj godini (1898.) odlazi u Carigrad, gdje upoznaje književnika Osmana Đikića i druži se s njim.U Turskoj počinju i njegovi egzistencijalni problemi, s obzirom da je novac od majke i očuha rijetko stizao, a zaposlenja nije imao. Nakon tri godine boravka u Carigradu, vraća se u Bosnu. Odmah biva regrutovan i služi vojsku prvo u Tuzli,

a potom u Budimpešti. Već tad sarađuje sa časopisom „ Bosanska vila“ u kojem objavljuje prve pjesme pune osude rata i otpora prema austro-ugarskoj okupaciji. Po povratku iz Mađarske, ponovo odlazi u Carigrad, gdje završava četvrti razred gimnazije. Materijalne neprilike ga, ipak, ponovo vode u Bosnu. U Sarajevu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Po završetku škole odlazi u Zagreb, gdje dvije godine provodi kao student Pravnog fakulteta. Zahvaljujući nemirnom duhu, upoznaje pjesnika Antuna Gustava Matoša i postaje dio zagrebačkog pjesničkog kruga, koji je bio prepoznatljiv po veoma nadarenim pjesnicima, kvalitetnim književnim raspravama, ali i neurednom, kafanskom životu.

Nakon dvije godine izbivanja, vraća se u Bosnu. Sarađuje sa časopisima „ Sarajevski list“ i „Muslimanska sloga“. Muhamed Bekir Kalajdžić, vlasnik štamparije i časopisa „Biser“, nudi mu da u Mostaru preuzme uredništvo „Bisera“, što Ćazim prihvata. Nepune dvije godine provedene na tom poslu su ujedno i godine kad je pjesnik najviše stvarao i vrijedno radio.

Sarajevski atentat ( 28.6.1914.) Ćatića ponovo povlači u ratni vihor: najprije je mobilisan u Tuzlu, a ubrzo premješten u Mađarsku. U vojsci dobija tuberkulozu, pa ga marta 1915. godine demobilišu i šalju kući, u Tešanj.

Umro je 6. aprila 1915. godine, navršivši tek 37 godina života.

Za života, Musa Ćazim Ćatić  je objavio samo jednu zbirku  pjesama,1914. godine. Sva njegova djela naknadno su sabrana i objavljena u dvije knjige: „Izvorna poezija“ i „Izvorna i prevedena proza“. Na njegovom mezaru u Tešnju je isklesano:

„Ovdje leži pjesnik odličnoga dara,

  Koji nije tražio časti ni šićara,

  Već boemski živio i čuvstveno pjev'o,

  Dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.“

ISTORIJAT NAŠE ŠKOLE

Te davne 1930.godine Ti si bila samo zamisao ljudi koji su znali da biti pismen je Božiji dar.I već 17.09.1931.godine rođena si na uglu Frankopanske(Gabelina) i Nemanjine(Čekaluša)ulice,na raskršću znanja i neznanja.

Tog dana,zapisanog i nezaboravnog,počela je nastava i oglasilo se prvo zvono.Rasla si u toplom krilu nastavnika ,učenika i njihovih roditelja,

sazrijevala,mudrovala i svakog septembra se podmlađivala,rascvjetavala najlješim blijedo-ružičastim cvjetovima ,i postajala si ljubav i staza za budućnost.Prebrodila si mnoge promjene,iz dana u dan davala nove i sve bolje učenike,koji danas osvjetljavaju po svijetu tvoj obraz.Prihvatila si sva naučna dostignuća u svijetu,da bi danas postala jedna od najuglednijih škola u gradu i kao osavremenjena ušla u evropske standarde obrazovanja.

Ni u vihoru rata nastava se nije prekinula.Učenici su redovno pohađali nastavu,išli u pohode na nova znanja i tako sticali nova iskustva i izgrađivali soju ličnost. Zar zaboraviti one učenike i nastavnike čiji su životi ostali u temelju škole?Našu dragu profesoricu Esmu Salihbegović,učiteljicu Jadranku Časar,

nastavnika Ibrahima Fejzića čiji plemeniti,brižni, nesebični likovi još nas prate.I mnoge učenike čiji su životi naglo prekinuti u najljepšim godinama djetnjistva:Mirelu Pločić,Lejlu Abdurahmanović,Sadikaj Afreditu...?!Hvala im što su bili pupoljci našeg djetinstva.

 Stojiš na najzamršenijoj raskrsnici uzdignute glave,jer si nas uvijek upućivala samo jednim putem u budućnost-onim pravim.Mijenjala si imena ,od I osnovne narodne škole"Prestolonaslednik-Petar",od Osnovna škola"Miljenko Cvitković",da bi u vihoru rata (03.12.1993.godine) ponijela današnje ime Osnovna škola "Musa Ćazim Ćatić",na što smo svi đaci ponosni ,jer to ime je ime ljubavi i ljepote,to je i moje ime,to ime je i ime moje zemlje-Bosne.Ko je mogao slutiti da će sa rođenjem jednog djeteta (12.03.1878.godine) roditi i škola i ulica i bezbroj ih u ponosnoj zemlji Bosni.

       Odmah poslije rata ruku prijateljstva (kao i u ratu) pružile su mnoge zemlje među njima i Arapska Republika Egipat,koja 1997.godine obnavlja školu i dograđuje kabinet likovne kulture ,koji je danas prava galerija.U znak zahvalnosti svakog 20.maja održava se manifestacija"Dani Egipta".A na dan pjesnikovog rođenja organizuje se najveće slavlje u našoj školi-Dan Škole.

       Krajem školske 1937./1938.godine škola je proglašena I oglednom narodnom državnom školom,i takva ostala do danas.U njoj ,kao uglednoj školi i u vihoru rata su mnogi studenti slušali i održali ogledno-ugledne časove,a mladi nastavnici položili državne ispite.Nadležne obrazovne vlasti su ovu školu u njenom postojanju,proglašavale najuspješnijom školom.

        Mijenjala si imena ,direktore,nastavnike,uslove rada,ali tvoja uzvišena misija ostajala je ista.Sve svoje generacije si poučila najsvetijim stvarima:kako se drugarstvo stiče,prijateljstvo kuje,sloboda brani,domovina čuva,...,kako se postaje čovjekom.

LITERALNI RAD UČENIKA NOVINARSKE SEKCIJE

IZBOR  PJESAMA