BIOGRAFIJA  MUSE  ĆAZIMA  ĆATIĆA

 

 Musa Ćazim Ćatić je rođen 12.marta 1878 u Odžaku kod Modriče.

U rodnom mjestu je pohađao mekteb i osnovnu  školu. Poslije očeve

smrti majka mu se preudala u Tešanj,gdje Ćazim uči brijački zanat kod očuha i pohađa tešanjsku medresu. Bio je darovit učenik i već u medresi dobro naučio arapski,turski i perzijski jezik. Dva puta boravio je u Carigradu gdje je upotpunio znanje, osobito, turskog  jezika i neposrednije se upoznao sa turskom književnošću. Školovanje je nastavio u Sarajevu,u šerijatskoj sudačkoj školi. U to vrijeme već objavljuje pjesme u sarajevskom listovima: "Domaće ognjište", "Pobratim", "Sijelo",a kasnije u "Mladoj Hrvatskoj","Prosvjeti", sarajevskom "Gajretu" i drugim listovima i časopisima. Uprkos boemskom načinu života uspijeva da završi Šerijatsku sudačku školu i da se upiše na Pravni fakultet u Zagrebu 1909.godine.

Tu upoznajeTina Ujevića, Antuna Gustava Matoša i svrstava se u krug matoševaca. Intenzivno se druži sa ovim pjesnicima i vodi boemski život,potpuno zanemarujući studije. Nakon toga vraća se u Tešanj sa plodnim iskustvom koje je nastalo u dodiru sa djelima hrvatskih modernista.Ademaga Mešić mu pomaže i daje zaposlenje. Zbog alkohola i neurednog života biva otpušten sa posla i odlazi u Sarajevo, a potom u Bjeljinu, ali se i u jednom i u drugom gradu zadržava kratko vrijeme. U Sarajevu uređuje poznati časopis Behar i u veoma teškim, sirotinjskim uslovima života stvara svoje najznačajnije pjesme. Na nagovor Muhameda Bekira Kalajdžića 1913.godine odlazi u Mostar,gdje uređuje jedan od najznačajnijih bošnjačkih časopisa tog doba, Biser. Ćatić se ovdje osjećao sretnim i zadovoljnim jer se posvetio književnom radu. Za vrijeme boravka u Mostaru za Muslimansku biblioteku Bekira M.Kalajdžića preveo je ili napisao čak 12 knjiga, a 1914.godine štampana je i prva i jedina zbirka pjesama za Ćatića života-Pjesme.

       Prvi svjetski rat prekinuo je stvaralačke napore Muse Ćazima Ćatića.Nakon Sarajevskog atentata mobilisan je i odveden u Mađarsku. Njegovo već načeto zdravlje naglo se pogoršalo. Liječio se u vojnoj bolnici u Budimpešti, ali je krajem marta 1915. otpušten i vratio se u Tešanj. Izmučen bolešću tu je ubrzo, 6.aprila, i umro. Na njegovom mezaru Safvet-beg Bašagić ispisaće svoj epitaf.1968.godine, u Tešnju Abdurahman Nametak priredio je i u izdanju Narodnog univerziteta objavio Sabrana djela Muse Ćazima Ćatića u dvije knjige. Tada je prvi put objavljeno Ćatićevo cjelokupno stvaralaštvo.  Ratne prilike vjerovatno su bile uzrokom da ni jedan dnevni list ni časopis nije čak ni registrovao njegovu smrt. Tek godinu dana kasnije, u antidatiranom trobroju "Bisera" izasao je topao enkrolog od njegovog druga i prijatelja Semsudina Sarajlića, a iste godine i kraća biografija i prikaz njegovog književnog rada u "Sarajevskom listu" od Hamzalije Ajanoviđa. Petogodišnjica smrti Ćaticeve obilježena je jednim brojem "Novog vijeka" (Sarajevo) prilozima njegovih najbližih suradnika: Abdurezaha Hifzije Bjelovca, Saliha Mesića, Hamdije Kreševljakovića, Huseina Djoge (Dubravsića) i drugih. - Manjim prilozima u časopisu "Novi behar" evocirana je uspomena na pjesnika povodom 25-godišnjice i 30-godišnjice njegove smrti i ....Musa Ćazim Ćatic je potpuno pao u zaborav. U čitavom ovom razdoblju samo su napisana dva solidna eseja o pjesnikovom književnom radu: od Tina Ujevića i Ahmeda Muratbegovića. - Tek 1928. godine, prigodom proslave 25-godišnjice Muslimanskog kulturnog društva "Gajret" izdata je mala zbirka njegovih izabranih pjesama u redakciji A. H. Bjelevac i s predgovorom (biografijom) od Hamdije Kreševljakovića. Tom prilikom otkriven je i nadgrobni spomenik na do tada zapuštenom grobu pjesnikovu. I kao što to obično biva kad su djela jednoga književnika razasuta po već rijetkim i teško dostupnim časopisima i listovima, sačuvanim isključivo u većim bibliotekama ili kod starijih pasioniranih bibliofa, izgubi se svako sjećanje na čovjeka koji je u kulturnom životu jednoga naroda predstavljao značajnu veličinu. Takva sudbina pratila je i Ćatica, za cijeg je života (1914.) objavljena jedina zbirka njegovih pjesama, danas već prilična bibliofilska rijetkost, nažalost ne i najboljih, nego samo nastalih do 1908. godine i po izboru nakladnika a ne autora. U posljednje vrijeme nešto življe zanimanje za našu kulturnu baštinu, njeno osvjetljavanje kao i ukazivanjena vrijednost koje su je stvarale, izvuklo je i Ćatica iz zaborava. Pedesetogodišnjica njegove smrti animirala je, u prvom redu, građane Tešnja, grada koji je on osjećao kao svoje rodno mjesto i u kome je svaki put nalazio utjehu i utočiste, pa i posljednje, da dostojno obolježe ovu obljetnicu, uz ostale kulturne manifestacije, izdavanjem studije Musa Ćazim Ćatic, a zatim i izdavačko poduzeće "Zora" da ukratkom razmaku izda Ćaticeve Izabrane pjesme i izbor Pjesama u ediciji "Pet stoljeća hrvatske knjizevnosti"(!?). Pojavu sve tri ove knjige naučna i kulturna javnost toplo je pozdravila i recenzijama o knjigama ukazala na neospornu umjetničku vrijednost poezije ovog sticajem prilika zaboravljenog pjesnika. Prezentirajući povodom proslave 90-godišnjice pjesnikovog rođenja Sabrana djela Muse Ćazima Ćatica javnosti se pruža mogućnost da svestrano upozna stvaralački rad ove tragične ličnosti, čija je sudbina slična sudbini mnogih njegovih suvremenika - fizički slomljenih nedaćama života, ali duhovno jakih da nadžive svoju smrt i svoje vrijeme i da ostave trajan spomenik svoga bitisanja .

 

 

 

 

 

 

 

ISTORIJAT NAŠE ŠKOLE

 

Te davne 1930.godine Ti si bila samo zamisao ljudi koji su znali da biti pismen je Božiji dar.I već 17.09.1931.godine rođena si na uglu Frankopanske(Gabelina) i Nemanjine(Čekaluša)ulice,na raskršću znanja i neznanja.

Tog dana,zapisanog i nezaboravnog,počela je nastava i oglasilo se prvo zvono.Rasla si u toplom krilu nastavnika ,učenika i njihovih roditelja,

sazrijevala,mudrovala i svakog septembra se podmlađivala,rascvjetavala najlješim blijedo-ružičastim cvjetovima ,i postajala si ljubav i staza za budućnost.Prebrodila si mnoge promjene,iz dana u dan davala nove i sve bolje učenike,koji danas osvjetljavaju po svijetu tvoj obraz.Prihvatila si sva naučna dostignuća u svijetu,da bi danas postala jedna od najuglednijih škola u gradu i kao osavremenjena ušla u evropske standarde obrazovanja.

 

Ni u vihoru rata nastava se nije prekinula.Učenici su redovno pohađali nastavu,išli u pohode na nova znanja i tako sticali nova iskustva i izgrađivali soju ličnost. Zar zaboraviti one učenike i nastavnike čiji su životi ostali u temelju škole?Našu dragu profesoricu Esmu Salihbegović,učiteljicu Jadranku Časar,

nastavnika Ibrahima Fejzića čiji plemeniti,brižni, nesebični likovi još nas prate.I mnoge učenike čiji su životi naglo prekinuti u najljepšim godinama djetnjistva:Mirelu Pločić,Lejlu Abdurahmanović,Sadikaj Afreditu...?!Hvala im što su bili pupoljci našeg djetinstva.

 

 Stojiš na najzamršenijoj raskrsnici uzdignute glave,jer si nas uvijek upućivala samo jednim putem u budućnost-onim pravim.Mijenjala si imena ,od I osnovne narodne škole"Prestolonaslednik-Petar",od Osnovna škola"Miljenko Cvitković",da bi u vihoru rata (03.12.1993.godine) ponijela današnje ime Osnovna škola "Musa Ćazim Ćatić",na što smo svi đaci ponosni ,jer to ime je ime ljubavi i ljepote,to je i moje ime,to ime je i ime moje zemlje-Bosne.Ko je mogao slutiti da će sa rođenjem jednog djeteta (12.03.1878.godine) roditi i škola i ulica i bezbroj ih u ponosnoj zemlji Bosni.

 

       Odmah poslije rata ruku prijateljstva (kao i u ratu) pružile su mnoge zemlje među njima i Arapska Republika Egipat,koja 1997.godine obnavlja školu i dograđuje kabinet likovne kulture ,koji je danas prava galerija.U znak zahvalnosti svakog 20.maja održava se manifestacija"Dani Egipta".A na dan pjesnikovog rođenja organizuje se najveće slavlje u našoj školi-Dan Škole.

 

       Krajem školske 1937./1938.godine škola je proglašena I oglednom narodnom državnom školom,i takva ostala do danas.U njoj ,kao uglednoj školi i u vihoru rata su mnogi studenti slušali i održali ogledno-ugledne časove,a mladi nastavnici položili državne ispite.Nadležne obrazovne vlasti su ovu školu u njenom postojanju,proglašavale najuspješnijom školom.

        Mijenjala si imena ,direktore,nastavnike,uslove rada,ali tvoja uzvišena misija ostajala je ista.Sve svoje generacije si poučila najsvetijim stvarima:kako se drugarstvo stiče,prijateljstvo kuje,sloboda brani,domovina čuva,...,kako se postaje čovjekom.

LITERALNI RAD UČENIKA NOVINARSKE SEKCIJE

 

 

 

IZBOR  PJESAMA