BIOGRAFIJAUČENICIOSOBLJEGALERIJAFORUM

Organizacija rada

Uspjesi učenika

Ponosi škole

Vijeće učenika

Vijeće roditelja 

Kutak za roditelje

Pedagoški kutak

Sekcije

Kalendar takmičenja

Ljetopis

Spisak udžbenika

Školski list

Arhiva događaja

Udruženje"Zlatan Handžić"     

Javna ustanova Osnovna škola

“Musa Ćazim Ćatić” Sarajevo;

Sarajevo, Čekaluša 53

tel/fax: 208-567; 216-567;

   
    

 

 

 

 

Na ovoj strani možete vidjeti biografiju Muse Ćazima Ćatića,historijat naše škole napisan literarnim radom i nekoliko pjesama Muse Ćazima Ćatića.

 

Klikom na jednu od ponuđenih opcija vaša znatiželja će biti zadovoljena.

 

         istorijat        pjesme

 

  

 

BIOGRAFIJA 

MUSA ĆAZIM ĆATIĆ (1878-1915)

Ćazim Ćatić, koji je uz svoje ime, još kao dječarac, uvijek dodavao i nadimak Musa,rođen je u Odžaku, u Posavini, 12.marta 1878. godine. Bješe to godina kad je, kako sam kasnije napisa, „Švabo došao u Bosnu“. Njegov otac Hasan je upisao sina u mekteb, koji Ćazim završava nakon očeve smrti. Majka se preudaje u Tešanj, u kome dječak uči brijački zanat kod svog očuha i pohađa tešanjsku medresu. U medresi je bio vrijedan i darovit učenik. Veoma brzo savladava arapski, turski i persijski jezik. Kako bi izbjegao regrutaciju u vojsku, u svojoj dvadesetoj godini (1898.) odlazi u Carigrad, gdje upoznaje književnika Osmana Đikića i druži se s njim.U Turskoj počinju i njegovi egzistencijalni problemi, s obzirom da je novac od majke i očuha rijetko stizao, a zaposlenja nije imao. Nakon tri godine boravka u Carigradu, vraća se u Bosnu. Odmah biva regrutovan i služi vojsku prvo u Tuzli,

a potom u Budimpešti. Već tad sarađuje sa časopisom „ Bosanska vila“ u kojem objavljuje prve pjesme pune osude rata i otpora prema austro-ugarskoj okupaciji. Po povratku iz Mađarske, ponovo odlazi u Carigrad, gdje završava četvrti razred gimnazije. Materijalne neprilike ga, ipak, ponovo vode u Bosnu. U Sarajevu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Po završetku škole odlazi u Zagreb, gdje dvije godine provodi kao student Pravnog fakulteta. Zahvaljujući nemirnom duhu, upoznaje pjesnika Antuna Gustava Matoša i postaje dio zagrebačkog pjesničkog kruga, koji je bio prepoznatljiv po veoma nadarenim pjesnicima, kvalitetnim književnim raspravama, ali i neurednom, kafanskom životu.

Nakon dvije godine izbivanja, vraća se u Bosnu. Sarađuje sa časopisima „ Sarajevski list“ i „Muslimanska sloga“. Muhamed Bekir Kalajdžić, vlasnik štamparije i časopisa „Biser“, nudi mu da u Mostaru preuzme uredništvo „Bisera“, što Ćazim prihvata. Nepune dvije godine provedene na tom poslu su ujedno i godine kad je pjesnik najviše stvarao i vrijedno radio.

Sarajevski atentat ( 28.6.1914.) Ćatića ponovo povlači u ratni vihor: najprije je mobilisan u Tuzlu, a ubrzo premješten u Mađarsku. U vojsci dobija tuberkulozu, pa ga marta 1915. godine demobilišu i šalju kući, u Tešanj.

Umro je 6. aprila 1915. godine, navršivši tek 37 godina života.

Za života, Musa Ćazim Ćatić  je objavio samo jednu zbirku  pjesama,1914. godine. Sva njegova djela naknadno su sabrana i objavljena u dvije knjige: „Izvorna poezija“ i „Izvorna i prevedena proza“. Na njegovom mezaru u Tešnju je isklesano:

„Ovdje leži pjesnik odličnoga dara,

  Koji nije tražio časti ni šićara,

  Već boemski živio i čuvstveno pjev'o,

  Dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.“

 

     

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ISTORIJAT NAŠE ŠKOLE

 

Te davne 1930.godine Ti si bila samo zamisao ljudi koji su znali da biti pismen je Božiji dar.I već 17.09.1931.godine rođena si na uglu Frankopanske(Gabelina) i Nemanjine(Čekaluša)ulice,na raskršću znanja i neznanja.

Tog dana,zapisanog i nezaboravnog,počela je nastava i oglasilo se prvo zvono.Rasla si u toplom krilu nastavnika ,učenika i njihovih roditelja,

sazrijevala,mudrovala i svakog septembra se podmlađivala,rascvjetavala najlješim blijedo-ružičastim cvjetovima ,i postajala si ljubav i staza za budućnost.Prebrodila si mnoge promjene,iz dana u dan davala nove i sve bolje učenike,koji danas osvjetljavaju po svijetu tvoj obraz.Prihvatila si sva naučna dostignuća u svijetu,da bi danas postala jedna od najuglednijih škola u gradu i kao osavremenjena ušla u evropske standarde obrazovanja.

 

Ni u vihoru rata nastava se nije prekinula.Učenici su redovno pohađali nastavu,išli u pohode na nova znanja i tako sticali nova iskustva i izgrađivali soju ličnost. Zar zaboraviti one učenike i nastavnike čiji su životi ostali u temelju škole?Našu dragu profesoricu Esmu Salihbegović,učiteljicu Jadranku Časar,

nastavnika Ibrahima Fejzića čiji plemeniti,brižni, nesebični likovi još nas prate.I mnoge učenike čiji su životi naglo prekinuti u najljepšim godinama djetnjistva:Mirelu Pločić,Lejlu Abdurahmanović,Sadikaj Afreditu...?!Hvala im što su bili pupoljci našeg djetinstva.

 

 Stojiš na najzamršenijoj raskrsnici uzdignute glave,jer si nas uvijek upućivala samo jednim putem u budućnost-onim pravim.Mijenjala si imena ,od I osnovne narodne škole"Prestolonaslednik-Petar",od Osnovna škola"Miljenko Cvitković",da bi u vihoru rata (03.12.1993.godine) ponijela današnje ime Osnovna škola "Musa Ćazim Ćatić",na što smo svi đaci ponosni ,jer to ime je ime ljubavi i ljepote,to je i moje ime,to ime je i ime moje zemlje-Bosne.Ko je mogao slutiti da će sa rođenjem jednog djeteta (12.03.1878.godine) roditi i škola i ulica i bezbroj ih u ponosnoj zemlji Bosni.

 

       Odmah poslije rata ruku prijateljstva (kao i u ratu) pružile su mnoge zemlje među njima i Arapska Republika Egipat,koja 1997.godine obnavlja školu i dograđuje kabinet likovne kulture ,koji je danas prava galerija.U znak zahvalnosti svakog 20.maja održava se manifestacija"Dani Egipta".A na dan pjesnikovog rođenja organizuje se najveće slavlje u našoj školi-Dan Škole.

 

       Krajem školske 1937./1938.godine škola je proglašena I oglednom narodnom državnom školom,i takva ostala do danas.U njoj ,kao uglednoj školi i u vihoru rata su mnogi studenti slušali i održali ogledno-ugledne časove,a mladi nastavnici položili državne ispite.Nadležne obrazovne vlasti su ovu školu u njenom postojanju,proglašavale najuspješnijom školom.

        Mijenjala si imena ,direktore,nastavnike,uslove rada,ali tvoja uzvišena misija ostajala je ista.Sve svoje generacije si poučila najsvetijim stvarima:kako se drugarstvo stiče,prijateljstvo kuje,sloboda brani,domovina čuva,...,kako se postaje čovjekom.

LITERALNI RAD UČENIKA NOVINARSKE SEKCIJE

 

 

 

IZBOR  PJESAMA

 

ZAMBAK

 

U kineskoj maloj vazi

Na prozoru sobe moje

Cvjeta zambak čist i bijel

Nevinosti poput tvoje.

 

Vrh zelene stabiljke mu

Mekano se perje širi,

A oko njeg lepršaju

Sanje moje ko leptiri.

 

Mističnijem svojim krilom

Vjetrići mu pelud trune,

Pa mirisom opojnijem

Moju malu sobu pune.

 

Ja taj miris žedno gutam,

Duša mi ga strasno pije-

Ah u perju zambakovu

Tvoja duša sanke snije!...

 

KRAJ NERETVE

 

Sa krša mrka ko pjesnička bo,

A zamišljen poput čela moga-

Ja gledam evo u duboki do,

Ja gledam bijes burnog vala tvoga-

 

I slušam šumor monoton i dug

Ko da je pjesma dalekih vijekova-

Ah,slušam šumor i u njemu rug

Svoj ispraznosti ludih ljudskih snova.

 

Neretvo,reci:gdje je sada Rim?

Gdje čar i slava Hercegove krune,

Nad tobom štono sjaše poput Lune?...

 

-Sve ,sve je prošlo kao san,kao dim,

Tek uspomena ostala mi evo:

Moj val je o njoj kroz stoljeća pjevo...

 

U MOJOJ BAŠTI

 

Lijepa je moja sjenata bašta

Ko vrt čarobnog Edena-

Nju gradila raskošna mašta

I jedna ljubav vatrena.

 

Cvijetovi njeni na krilu prhte,I leptiri joj cvjetaju,U zvuku ptica boje joj drhte

I s mirisima lijetaju.

 

Lahori teku,jezerca pire,

A plavu svjetlost sunca joj šire

 I bijele sjene trepere-

 

Tu u beharu statua neka

Plamenog tvoga cjelova čeka

I plače pjesme-bisere...

 

 

NAD PEPELOM

 

Nad pepelom pogaženim

Mojih mrtvih ideala,

Raskriljenih b'jelih krila

Ko golub mi duša pala.

 

I pojući sjetnu pjesmu,

Tvoje drago ime zove-

I cjeliva trošni pep'o,

Da probudi davne snove.

 

Haj,al' zalud žar cjelova,

Zalud pjesma duše moje;

Mrtvi pep'o ne osjeća,

Neumrla ljubav što je!

 

JA SAM VJERNI ROB LJEPOTE

 

Ja sam vjerni rob ljepote...Kad mi majka život dala,

S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala

I cjelovom,štono pali kao tropsko sunce vrelo,

Taknula u usne moje i djetinjsko sitno čelo;

Za to vazda na mom čelu vječnog aška misli gore,

A usne ih pjesmom zbore.---

 

Ja sam vjerni rob ljepote...Duša čista poput liera

Od iskona plivala mi u muzici šumnih sfera.

Nju anđ'oska ta muzika svojim medom opila je,

Za to vazda duša moja s tajne čežnje podrhtaje,

Pa me goni,da i žice lake harfe prstom diram

I ljepoti himnu sviram.---

 

Ja sam vjerni rob ljepote...Slikar mi je bujna mašta

Njezin kist je krilo lune,atelie-čarna bašta.

U toj bašti na sve strane od boja se miris krili

I ko sunce u Perzeju sjaju slike i profili,

A ja samo u peru ih na hartiju b'jelu šljevam:

Hej,ja slikam,sviram,pjevam!---

 

BOSNA ŽUBORI

 

Bosna žubori:nad pitomim krajem

Anđeo mira širi laka krila-

I lahor pirka,ko da sitnom cvijeću

Mistične priče šapće večer mila.

 

Bosna žubori i-ko rujne usne

Cvijetne tiho obalice ljubi,

Pa tamo negdje,poput moje misli,

Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

 

Bosna žubori,a s barčicom mojom

Nestašni sitni igraju se vali;-

Ah,čini mi se,moj anđele,tako

Da ljubav tvoja srcem mi se šali.

 

 

JEDNOJ BOGATASICI

 
Ne gledaj me ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.
Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagradjeni puti..

Ti si kcerka bogatstva i srece,
Odrasla si u zlatu i svili,
Tvojom dusom nikad se nijesu Oblakovi teske tuge vili.

Tvoj je zivot ko jezerce mirno,
Po kom vazda zlatna radost pliva;
Ne poznajes uzdaha i suze,
Sto je svijet u svom krilu skriva.

A ja pjesnik gola sam sirota,
Za me radost tek je pusta bajka,
U kolibi pod cagjavim krovom
Rodila me siromasna majka.

Od djetinjstva udes me je vitlò
Kroz sve m`jene patnickog zivota,
Bas ko vihor na pomamnom krilu, Slabu slamku kad vitla i mota.

Vidis evo ovu tamnu mrezu
Krupnih bora povrh moga cela,
Ta nju mi je hrapavijem perjem
Gorka zbilja, - gorka tuga splela.

Pa ta tuga zar da i Tvoj zivot,
Tvoju srecu tako bistru muti?
-Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta Mom sevdahu zagradjeni puti!

Ah! ja nemam nigdje nista svoga,
U svjetu sam kao gola grana;
Sve mi blago - uzdasi i suze,
A tuga mi - svagdanja je hrana!

 

 

NOSTALGIJA

 
 
Daleko ... daleko iza devet gora
Kraj jedan spava, pun sviju ljepota; Daleko ... daleko preko sinjeg mora Pociva zemlja srece i zivota.

U njoj se cvijece svjetlobojno smije
I slavuj vjecno u sevdahu ludi -
To cvjece rosu moju ceznje pije;
Oj, da je s njim mi zakititi grudi!...

Vecer. U svojoj izbi cujem sada,
Gdje me iz mraka zove tajni glas Tamo daleko preko sinjeg mora. Nostalgicno Lunin drhturi talas,

Po njemu moja sjetna dusa pada
I plovi ...
Plovi preko devet gora,
Do jednih safirnih vilinskijeh dvora.

 

 

JA N`JESAM SANJAR...

  Ja n`jesam sanjar, sto u tihoj noci
Po moru bl`jede mjesecine pliva, Hreleci carstvu svjetlosti i moci,
Na svilenom mehkom oblacju da sniva
Ruzicne sanke pramaljetne srece,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cv`jece.

Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.

O davno, davno otrova mi grudi Cinicka zbilja zemaljskog zivota, Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!

Nista mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom zivot sladi; Tuzni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Troseci krvcu - snagu svoga duha,
Da stece samo tvrdu koru kruha.

Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
   
 

TVOJE OČI 

 

Moj je život soba tamna i duboka,

Gdje bijeli rijetko zaviruju dani -

Tu u vazi srca na nijemoj tenhani

Cvatu mrki cvijeci bez snage i soka. 

Tek katkada, Niđar, taj tvoj pogled pjani- Ko sunčana traka sa neba visoka -

Svesilno mi prodre kroz pendžer od oka

U sobu života i cvijetke mi hrani. 

Pa sva mi se soba tad napuni sjaja,

A cvijeci poprime sve zamamne boje,

Što kroz suze Amor u dugu ih spaja

 I miris se njihov porazlije svuda -

Svemoćne su, Niđar, plave oči tvoje,

Dok stvaraju tako nadnaravna čuda!
 
 

 

Copyright Osnovna škola "Musa Ćazim Ćatić" , Sarajevo